PORIJEKLO  PIJETLOVIĆA

Kada je riječ o porijeklu Pijetlovića  moram priznati,da od kad znam za sebe radim i želim da istražim porijeklo i potomke Pijetlović.Nakon svega toga više 30 godina,odlučio sam da sve sto znam i što predpostavljam da ovde zapišem. Pouzdano se znade dasu Pijetlovići u Plemenskoj zajednici iselili  se iz Crne Gore,okoline Lovčena . Zna se da su imali porodičnu slavu Sv Stefana.Seoba ovoga plemena desila se u doba vladavine Petra Petrovića prvoga oko 1790 god. U vrijeme sile i napada od mahmut paše bušatlije. Materijalne prilike stanovništva u ovom periodu sve su se više pogoršavale. Broj stanovnika se ubrzano povećavao, a površine obradive zemlje su ostajale uglavnom iste. Odnosi sa Turcima su se sve više komplikovali, naročito zbog nastojanja Crnogoraca da se ujedine sa Crnogorskim brdima, da prošire državnu teritoriju na štetu Turske. S druge strane, ulagani su  sve veći napori da se poboljšavaju odnosi sa austrijskim vlastima.U to vrijeme interesantno je da je Vladika Petar I Petrović  donio iz inostranstva kulturu krompira 1786. godine, što je bilo od posebnog značaja za prehranu naroda. Ali i pored toga bilo je mnogo gladnih godina i epidemija. Tad je iseljavanje bio jedini način da se preživi.I tako je porodično pleme Pijetlović krenulo za boljim sutra .Krenuli su preko Hercegovine do centralne Bosne .Zaustavili su se podnjožju planine Vlašić  i tu su se zadržali oko30-40 godina živjeli su kao kmetovi.Desetinu od prihoda morali su dati  spahiji.zatim  još redovno odužit kuluk,te platiti harač. Harač je bio podijeljen u tri klase bogat,srednji i slabije stojeći .Tad su počeli nemiri i nametanje da se harač kupi putem zakupa.Tada su sami zakupci počeli da razrezuju nepravedno svojom voljom. Čimeje harač svakog dana nepravedno rastao.Nekoliko Aga diglo se na oružje i borbe,zavladalo je nered neimaština i kriza. Tad je iz Gradačca stigao u Travnik kapetan Husein i zauzeo grad i okolinu Vlašića.Tada su dva brata Pijetlovića ubili jednoga vezira poturicu(Turčina).Tom prilikom turci hapse jedan od braće Pijetlovića.Uhapšeni Pijetlović imao je porodicu ženu i dva sina.Drugi brat sa porodicom kreče u bjekstvo od turske osvete, Vodi porodicu , od brata dolaze u okolinu Tešnja,pošto je i tu pritisak i kontrola  turaka bio jaka nisu se dugo zadržali.Morali su da nastave borbu za opstanak.I događa se sledeći ishod razilaženje na dvije strane.Žena od uhapšenog brata  odlazi upravcu Teslića.  Razlog razilaženja nepoznat predpostavlja se moguće neka nova poznanstava.A drugi Pijetlović plašeći se osvete turaka za ubijenoga turčina kreće se prema planini Krnjin ,sjeverozapadno od Tešnja.Ja ću posvetit moje interesovanje ovoj porodici koja je otišla  upravcu  (Doboja) Krnjina.Što će kasnije pokazati da je upravo to moj- pra,čukundjed.Koji je došao u selu Crnča,znači predpostavljam oko 1832 godine  da je prvi Pijetlović naselio u Crnču i daje imao dva sina,Vida i Nikolu .Nikolu su zvali Pezerom i po tome i dan danas se kaže za jedne Pijetloviće Pezeri-Tim pripadam i ja sam-, o kojima ću ovde posvetit mnogo više pažnje. Vid se odijelio sa očevog imanja dobio je od kneza,sjeverno preko  brda i rijeke, koja danas više ne postoji, ostao je  samo potočić koji još teče. Nestankom jezera u selu Osinja nestala je i ta rijeka koja je dijelila imanje od dva brata .A Vidovi potomci su dobili nadimak Vidovići.Predpostavlja se al nije utvrđeno,od potomaka Vidovića da se izrodilo i potomak,koji danas nose nazive,Savuljići.Još šta je ovde važno napomenuti za Pijetloviće drugačije nazvane Pantići negde pred kraj 18 vijeka oko 1880 g.U Veliku Sočanicu su došli pastiri sa stadom ovaca iz okoline VLASICA.Jedan od pastira upoznao je djevojku Seočanku,sklopio  brak i ostao da živi u Velikoj Sočanici kasnije dovodi dva sina sa Vlašiću iz prvoga braka. Zatim iz V.Sočanice se seli u Crnču na istočnu starnu u suprot Pezera i Vidovića.A dio toga naselja dobio je naziv“ Pantići“ Vjeruje se zbog sina Pante koji se rodio u Crnči u drugome braku. Panto nam je još poznat kao hrabar i odlikovan Ratnik Hajduk.U zahvalnost svojim hrabrostima dobio je zlatnu sablju kao odlikovanje poginuo je 1829 god i sahranjen na mjesnom groblju u Crnči.Njegov spomenik još ponosno stoji kao heroj i odolijeva vremenu ,kao i njegov ratik  hrabri Hajduk Panto.Da se vratimo na Pezere kao što rekošmo ,na žalost ime od starog Pezera neznamo ,postoji mogućnost  da se zvao Petar il Pezer-Pero-našto nas ova riječ sve ne podsjeća.Može samo da predposatvljamo, na osnovu čega je dobio ime Pezer neznamo.A sad o sinu Pezerovome Nikoli  rodio se u Crnči oko1840 god.umro 1903 god.

Imao je  4 sina i 2 kćerke

Đorđo 1888-1914 Pogino u prvom sv.ratu bitka na Ceru,ima je dva sina:- Milan- Dušan

Jovica  r- 1886-1914 -bez naslednika

 Tedo r- 1890-1931- imao je dva sina  Pantu -Savu

Stevo r-1892-1938– imao je šest sinova i dvije kćerke Savko-Stanoje-Miloš-Stevan-Petar-Vaskrsija-Bosiljka-Stana

Kćerke:Tešana 1883   udata Đukić u Crnču

        Zorka 1885 udata Ćorić u Crnču